NOVOSTI

Proslava Bijele nedjelje, blagdan Božanskog milosrđa

Od Velikog petka, svakog dana u 15 sati u crkvi su se sastajali vjernici i molili s gvardijanom krunicu Božjeg milosrđa. Nakon izmoljene devetnice, blagdan Božanskog milosrđa proslavili smo na Bijelu nedjelju ili Nedjelju Božanskog milosrđa 8. travnja. U 14 sati pred Presvetim oltarskim sakramentom pjevali smo krunicu Božjeg milosrđa, a u 15 sati slavili svetu misu koju je predslavio fra Marko Pustišek, gvardijan.
Iz propovijedi:
Bijela nedjelja, Mladi Uskrs, a od 2000-te godine i službena Svetkovina Božjeg milosrđa za cijelu crkvu. Apostoli su bili zaključani, zatvoreni, u strahu od Židova, u neizvjesnosti pred onim što ih sada čeka jer su izgubili Mesiju, proroka, izgubili su vjeru. Sve su ostavili i pošli za njim, a on završio sramno na križu, što će biti sada s njima?
Mi se također nađemo u situaciji kao i apostoli da nam se iznenada sruši sav naš svijet, snovi, nadanja, stremljenja, smisao života, često se osjećamo kao uprljana krpa, ispumpana lopta, osušeno lišće, prignječeni bolima, padamo, lomimo se, priče o Bogu postaju daleke, gotovo nevjerojatne, praznina i pitanje:“Bože, da li te ima, pa gdje si?“
Uskrsnuli Isus dolazi kroz zatvorena vrata srca i duše, lomi strah i kaže:“Mir vama“, ponavlja svoje riječi: "Mir vama!" i na¬stavlja: "Kao što je mene poslao Otac i ja šaljem vas.“
Apostoli su nakon susreta s Isusom radosni, neustrašivi svjedoci za Krista, neka i nas ohrabri susret s Isusom da nikada, ali baš nikada ne odustanemo od svojega poslanja.

Nada Bogi

Susret obitelji Bjelovarskog dekanata

U ponedjeljak, 05.03.2018. održao se naš redovni mjesečni susret obitelji Bjelovarskog dekanata te smo tog prigodom obrađivali temu : „ Djeca majčinstvo u svakodnevnici“ 4. Katehezu iz priručnika Izazov majčinstva.
Nakon uvodne molitve Svete Majke Terezije koju smo zajedno svi izmolili, za sam početak pročitali smo svjedočanstvo jedne majke koja retrospektivno gleda svoje majčinstvo. Prenosim ga u cijelosti, jer je u par riječi sadržano sve što većina majki treba osvijestiti u svojem majčinstvu.
Kad bih ponovno mogla odgajati svoje dijete,
više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.
Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.
Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega. Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo.
Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.
Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.
Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.
Više bih ga grlila, a manje vukla.
Rjeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala..
Prvo bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.
Manje bih ga poučavala ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi.( Diane Loomas)
Svaka majka će se sigurno pronaći u ovom tekstu, ne zato što svjesno manje pažnje posvećuje djetetu, već što smo u većini slučajeva zatrpane svakodnevnicom u kojoj smo uvjerene da sve mora biti savršeno, a pritom smo vrlo kratko svjesne stvarne važnosti u odgoju svoje djece. Djetinjstvo tako brzo prođe, a u prvim godinama odrastanja više smo okrenute obavezama (savršeno čista kuća, posao, ), a manje smo svjesne da se te prve godine naše djece više nikada neće vratiti te da od samog početka treba ulagati u njih i posvetiti im što više ljubavi i pažnje, jer samo tako ih možemo odgojiti u ljude sigurne u sebe. Ljubav prema njima i nježnost oba roditelja su kamen temeljac na kojemu djeca rastu i razvijaju se.
Potaknuti ovim tekstom došli smo do zaključka da je teže čitati ovaj tekst majkama sa starijom djecom, jer su one iskusile o čemu govori ovaj tekst i svjesne su težine samog teksta.
Ovoga susreta osobno mi se dojmio tekst iz Evanđelja po Luki (Lk 8,4-15) o prisbodobi o sijaču
Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi:
»Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom.« Rekavši to, povika: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«
Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba. A on im reče: »Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.«
»A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. A na kamenu - to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.« (Lk 8,4-15)
Kad čitamo Bibliju ili sudjelujemo na svetoj misi riječ Božja biva posijana u našim srcima, ali da bi ona rasla u nama i donosila plodove, naša srca moramo učiniti dobrom i podatnom zemljom kako se to navodi u prispodobi. Kao što sijač s ustrajnošću i strpljenjem sije sjeme, tako i mi trebamo očuvati sjeme riječi Božje u našem srcu s ustrajnošću i strpljenjem. Ako u tomu uspijemo, ono uistinu rađa mnogim plodovima, pa i stostrukim.
Bog je ženama po poslanju majčinstva dao veliko povjerenje povjeravajući joj skrb oko rasta i razvoja djece. Po daru razuma, ali i slobode, učinio ju je svojom sugovornicom i sustvarateljicom.
Nadalje, majke su pozvane biti poput sijača, a sjeme koje siju jest ljubav. Jamstvo da će sjeme rasti jest sam Bog koji je ljubav, zato riječi i čini ljubavi poput sjemena u sebi imaju veliku moć. Bez obzira na tlo, majke su pozvane nenametljivo i ustrajno sijati. Kao što sijač ne vidi odmah plod svojega rada nego se pouzda da će sjeme proklijati, tako je i s majčinskom ljubavlju u kojoj svagdašnje male stvari mogu izgledati beznačajne. Ljubav, nježnost i briga majke oblikuju srce djeteta, ne na spektakularan način i odjednom, nego polagano i postupno kako bi u svoje vrijeme donijele plod - odgovornog čovjeka koji ljubi Boga, čovjeka i samoga sebe, te sa zahvalnošću skrbi o svemu stvorenome.
Upravo ovaj sažetak prispodobe o sijaču u sebi nosi samu svrhu majčinstva i poslanja koje jedna majka ima. Tako je na lijep način sažeta uloga majke u životu djeteta, da sam je morala prenijeti u cijelosti da svatko tko čita postane svjestan važnosti ovog poslanja. Majčinstvo je odgovorno poslanje koje nam daruje sam Bog i svakoga dana trebamo zahvaljivati na tome daru. Mnoge majke u vrtlogu života zaboravljaju kako je prekrasan dar majčinstva i koliko je sama uloga majke bitna, upravo zato je potrebno da sami očevi (čija uloga nije nimalo manje važna u odgoju djece od majčinih) posvjesti majci sa vremena na vrijeme koliko je njezina uloga bitna.
Što kaže crkva?
U dijelu gdje čitamo što o temi kaže Crkva, zadržali smo se na riječima nadbiskupa Oscara Arnulfa Romera: »Dati život ne znači samo biti ubijen; dati život, imati duh mučeništva, znači davati u ispunjavanju svojih obaveza, u tišini, u molitvi, u časnom izvršavanju dužnosti; u onoj tišini svakodnevnog života; davati život malo po malo. Da, kao što je daje majka, koja bez straha s jednostavnošću mučeništva majke začinje dijete u svojoj utrobi, donosi ga na svijet, doji ga, pomaže mu u rastu i pazi na njega s ljubavlju. To znači dati život. To je mučeništvo.«
Iako nismo do sada tako gledali na samo majčinstvo, složili smo se sa nadbiskupom Romerom, jer majka prvo gleda potrebe svoje djece i od trenutka kada se oni rode ne postoji više ona samo kao pojedinac, tada žena postaje majka i samim time, potrebe njezine djece su daleko ispred njezinih potreba. Sebe stavlja u drugi plan dok god je svojoj djeci potrebna. Njezina svakodnevnica je prigoda za napredovanja na putu svetosti po malim stvarima, vježbajući se u strpljenju.
Majke koje žive u višečlanim obiteljima moraju balansirati između više djece, i redovito svakom djetetu posvetiti trenutak pažnje, što u svakodnevici nije uvijek jednostavno, jer svaka dob iziskuje svoje. Također svako dijete je posebno na svoj način. Tim majkama treba uistinu odati priznanje i pohvalu.
Netko je rekao na susretu i vjerujem da je doista tako u stvarnosti da : „Ljubav koja se stvara u višečlanoj obitelji je ono što olakšava život u višečlanoj obitelji“!
Odgovarajući na pitanja: Što za mene znači kada moja supruga predano živi majčinstvo u našoj obiteljskoj svagdašnjici? Kako se pritom osjećam?, muževi/očevi su napisali sljedeće:
-Očevi osjećaju sigurnost i povjerenje kada se majka u većini slučajeva brine za obitelj, samo se ne smiju uljuljati u tu sigurnost i u potpunosti sve prepustiti na brigu majci.
-Zajedništvo je izuzetno bitno , kao i da očevi moraju cijeniti majke i njihov trud
- Blagoslov je živjeti s osobom kojoj su oni s kojima živi, u svim životnim okolnostima, važniji od nje same. Moja djeca i ja nastojimo da i mi njoj, koliko god uzmognemo, budemo blagoslov.
Na samom kraju smo rješavali zanimljiv strip u kojemu smo popunjavali prigodan tekst uz same crteže koji se nalaze u priručniku. Nakon smjeha i kraće rasprave uz komentare na sličice zaključili smo da pretjerana briga o djeci ne vodi njihovom normalnom razvoju i rastu. Moramo biti mudri i balansirati u odgoju, usmjeriti ih na pravi put, dati im prostora, biti aktivni u njihovom životu, redovito ih blagoslivljati, te moliti redovno za njih.. Ukoliko pretjeramo sa brigom i kontrolom mogli bismo napraviti upravo suprotno, djeca će se udaljiti od nas te ćemo ih pretjeranom brigom odvesti na pogrešan put.
Poticaji:
1.vlastita duhovna rasta:
U svakodnevici života osloniti se na Božje vodstvo te si osigurati dnevno vrijeme za sebe i osobnu molitvu te vlastiti duhovni rast.
2. onoga što možeš učiniti u svojoj obitelji kao "kućnoj crkvi" :
Odgovorno voditi svoju obitelj prema Bogu, poticati obiteljsku molitvu, svakodnevno zahvaljivanje Bogu za sve što On učini za nas. Poticati članove obitelji da se u svemu što čine oslone na Božju providnost i njegovo vodstvo!
3.onoga što možeš učiniti izvan svoje obitelji, u Crkvi i društvu :
Biti primjer svojim životom i svjedočiti svojim ponašanjem svoju vjeru!
Obradu 4. Kateheze smo završili molitvom.
Uz kolače i sok dekan Krešo nas je upoznao sa inicijativom pape Franje: " 24 sata za Gospodina" koja započinje u petak 09.03. i završava 10.03.2018. 24 sata će u našoj katedrali biti izložen Presveti Oltarski Sakrament i 24 sata će biti klanjanje pred Presvetim. Mi kao predstavnici župa bjelovarskog dekanata imamo termin od 20.30 do 22.30 09.03.2018 u petak.Dekan Krešo nam je skrenuo pozornost na važnost ovog posebnog korizmenog vremena kada nas Bog poziva da se povlačimo u sebe i pažljivo osluškujemo što nam on ima reći za nas. Korizma nas poziva da mi budemo plodna zemlja na koju će pasti Božja riječ koja će kasnije donijeti obilne plodove. Potaknuo nas je na važnost dobre ispovijedi kao pozornost na ispit savjesti majke koji bi nam dobro došao kao smjernica pri ispovijedi. Kada smo na samome kraju podijelili čitanja za klanjanje pred Presvetim naš je susret za ožujak završio.
Radosna srca očekujući novi susret u travnju i našu slijedeću katehezu po redu. Od srca vas pozdravlja uz obilje Božjeg blagoslova!
Alica Stančin

susret obitelji našeg dekanata

U ponedjeljak je održan mjesečni susret obitelji našeg dekanata sa temom Brak- oslonac majčinstva.
Večeras na našem susretu nas je ugodno iznenadio svojim prisustvom i vlč.Milan Kerš,
povjerenik za pastoral braka i obitelji u Bjelovarsko-bilogorskoj župniji.
Nakon uvodne molitve koju smo zajedno izmolili, naš dekan vlč. Krešimir Žinić i naši voditelji Marijanka i Tomo Globan uveli su nas u drugu katehezu priručnika Izazov majčinstva- Brak-oslonac majčinstva.
Obzirom da se bliži svjetski dan braka, ova kateheza nam je dobro došla da se pripremimo i prisjetimo da je bitno za supružnike da obilježe dan braka.
Vlč. Krešimir nam je pripremio nekoliko ulomaka iz knjige ‘Amoris Laetitia’ (Radost ljubavi), apostolska pobudnice pape Franje o supružničkom i obiteljskom životu,koje smo pročitali kao uvod u današnju katehezu.
Tri bitna pitanja se postavljaju današnjim zaručnicima prije no što stupe u brak:

Jeste li ovamo došli bez prisile, da slobodno i posve svjesno sklopite ženidbu?
Jeste li spremni u braku za cijeloga svog života jedno drugo ljubiti i poštovati?
Jeste li spremni s ljubavlju od Boga primiti djecu i odgajati ih po zakonu Krista i njegove Crkve?

U živoj raspravi zaključili smo da malo tko, tko ulazi u brak je svjestan težine tih i pitanja i odgovornosti što ih brak nosi. Baš zato je dobro da mladi koji se spremaju ući u brak imaju malo duže priprave za brak, pa čak bi bilo dobro da ih se prati ( pomaže im da rastu) u prvim godinama braka kada naiđu na razne prepreke.

Vrlo je važno da supružnici shvate da je dobar brak temeljni stup dobre obitelji, jer gdje se supružnici poštuju i vole, tu prenose i taj primjer svojoj djeci da i oni nastave tako jednoga dana kada i oni sami budu u braku.
Najbitnije od svega je da supružnici stave Boga na pravo mjesto, i da što prije shvate da oni sami tvore jedan križ koji u sredini ima Isusa Krista našeg spasitelja. Kako je Isus Krist nosio svoj križ, tako smo i mi dužni tijekom svih godina braka, nekada manje, nekada više nositi naš križ zajedno i prilagoditi se, te naći utjehu i pomoć, a ponajviše osloniti se na Krista na našem putu.
Također je izuzetno bitno da sami supružnici tijekom braka ne zaborave da su oni prvenstveno muž i žena, a tek onda otac i majka., što većina supružnika u vrtlogu života često zaboravi.

Zato je izuzetno važno svake godine godišnjicu braka proslaviti zajedno sa svojom obitelji, pogledati snimak vjenčanja, prisjetiti se u tom užurbanom današnjem životu tog svetog čina početka vaše obitelji, biti primjer svojoj djeci u ljubavi i poštovanju. Ako tako budemo svake godine obilježavali svoju godišnjicu braka, tako ćemo svjesno prenositi svojoj djeci u naslijeđe za njihov budući život da je brak sveti sakramenat spajanja dvoje ljudi u jedno pred Bogom, poseban čin koji treba poštivati i njegovati i čuvati.

Druga kateheza u samom svom naslovu Brak-oslonac majčinstva, nam puno govori. Brak je zajedništvo dvoje ljudi, muža i žene, a kasnije kada dođu djeca oca i majke i majčinstvo kao i očinstvo ne bi bilo potpuno bez oslonca supruga ili supruge. Majčinstvo je za mene iz aspekta majke troje djece, najljepša stvar na svijetu što mi je dragi Bog povjerio. Biti majka, za mene je najvažnija uloga u mojem životu, ono zbog čega me je dragi Bog i stavio tu gdje jesam, ali da nemam podršku svog supruga i da nema zajedništva u našem braku i da nemam oslonac koji imam u njemu, mislim da naš život ne bi bio tako ispunjen kako je. Ono što hoću reći, a zaključili smo svi zajedno na našem susretu je to da smo mi sakramentom braka postali jedno, i da smo zajedno na putu koji nam je dragi Bog postavio i da smo dužni jedni na druge se oslanjati i zajedno uz Božju pomoć nadograđivati naš brak i tako osnaživati našu obitelj.

Izdvajam iz ove druge kateheze privolu i prenosim vam ju, obzirom da kada god ju pročitam u meni probudi one osjećaje kao kada sam ju prvi puta izgovarala na dan našega vjenčanja.

Privola
Svećenik ih pozove da izraze privolu:
Kad ste dakle naumili sklopiti sveti ženidbeni savez, pružite jedno drugomu desnu ruku te pred Bogom i njegovom Crkvom izrazite svoju privolu.
Pruže jedno drugomu desnu ruku.
Mladenac veli:
Ja, I., uzimam tebe, I., za svoju suprugu i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga.
Mladenka veli:
Ja, I., uzimam tebe, I., za svoga supruga i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga.

Kada bi mladenici shvatili težinu ovih rječi onoga trena kada ih izgovaraju, puno bi više važnosti pridodali samom činu, a manje svemu ostalome što je taj dan mnogima važnije od ovih riječi.

Zato je izuzetno bitno ako je moguće, a u našoj župi sv.Antuna je, povodom svjetskog dana braka doći na župnu misu i obnoviti svoje zavjete jednom na godinu. Ponovo proživjeti taj trenutak i glasno, svjesno i vjerujem svake godine sa više važnosti ponoviti zavjete koje smo dali na dan vjenčanja. Meni osobno je taj čin poseban i prekrasan i tada suprug i ja na tren postanemo samo mi,
vratimo se na tren u prošlost, ali danas ih izgovaramo sa više svjesnosti što ti zavjeti znače.

Nakon našeg redovnog dijela susreta vlč. Milan nam je obratio pozornost na sakramenat braka i njegovu vežnost, te kako je bitno uzajamno se poštivati i graditi naše odnose, te kako smo i ranije spomenuli osloniti se na križ i snagu i utjehu naći u njemu.
Napomenuo je i kako je molitva za supružnika i za obitelj izuzetno važna u današnjem životu.
Bilo bi lijepo kada bi ujutro pred polazak na posao ili u svoju dnevnu rutinu prvo izmolili molitvu za našeg supružnika i za našu obitelj, i tako uz Božji blagoslov krenuli u novi dan.

Susret smo završili ovom molitvom, te se u neslužbenom dijelu počastili kolačima, što su naše vrijedne majke i žene donesle.


Gospodine, najljepše što možemo reći o tebi jest: ti si ljubav. Sva ljubav na ovom svijetu samo je odsjaj tvoje ljubavi. Može se ostvariti potpuna sreća u tome da se drugoga usrećuje i dubok osjećaj da primamo sreću od drugoga. Zahvaljujemo ti što cijelim svojim bićem možemo jedni drugima pokloniti ljubav kada si pripadamo u braku. Očuvaj nas od sebeljublja. Podaj nam da svoju ljubav uvijek mjerimo po tvojoj ljubavi. Amen

Obećanja Frame Bjelovar

Ovogodišnja obećanja Frame Bjelovar su se održala u subotu, 21. listopada te su na mene ostavila poseban dojam, mnogo jači nego prošle godine. U onom trenutku kada sam rekla svoj “Evo me!” osjećala sam se kao da sam samom Isusu to rekla, odazvala sam se na Njegov poziv i započela narednih godinu dana življenja za Krista. Obećala sam da ću godinu dana živjeti Evanđelje Isusa Krista po primjeru svetog Franje.

Tijekom priprema za obećanja sam posebno razmatrala tekst obećanja i što zapravo obećajem te sam sada to svjesno obećala. Rijeka je emocija prolazila kroz mene, a najviše je moje srce obuzela sreća. U jednom trenutku sam osjetila koliku sam milost zadobila time što mogu biti ovdje i imati priliku već sa svojih 17 godina obećati služenje Bogu u bratstvu Franjevačke mladeži.

Dotaknula me neizmjerna Božja ljubav i ispunila cijelo moje biće. Nakon samog primanja taua, kada sam pogledala u svoje bratstvo, u svoju braću i sestre u Kristu, u crkvu prepunu ljudi koji su nas došli podržati na našem putu, moje je srce bilo potpuno ispunjeno radošću. Bogu hvala i slava!

Katehetski susret obitelji Bjelovarskog dekanata

Nakon duže ljetne stanke, sa radošću smo dočekali početak nove pastoralne godine i naše mjesečne susrete. Kako smo u sklopu drugog ciklusa obiteljskog pastorala Crkve u Hrvatskoj u prošloj pastoralnoj godini (2016/2017) obrađivali temu Očinstvo i majčinstvo – dva lica roditeljskog poslanja i kateheze iz priručnika Izazov očinstva, ove pastoralne godine na redu nam je katehetski materijal: Izazov majčinstva.
Nakon uvodne molitve naši dragi voditelji Marijana i Tomo Globan i naš dekan vlč. Krešimir Žinić su nam predstavili novi katehetski materijal. Razgovarali smo o majkama kao prenositeljicama vjere te njihovoj važnoj ulozi koje katkad nisu ni svjesne. Spomenuli smo koje je poslanje majke u životu i u crkvi, te na koji način to poslanje majke trebaju živjeti radosno.
Naši voditelji su nam za uvod u kateheze pripremili par pitanja, na koje je bilo zanimljivo odgovarati. Koja je najveća radost mog majčinstva? Koji je najveći izazov mog majčinstva?, te za očeve: Kako ja mogu pomoći svojoj ženi u ostvarenju poslanja majčinstva? Nakon diskusije zajednički smo zaključili da je najveća radost majčinstva imati dijete, najveći izazov je postaviti to dijete na noge i odgojiti ga u kršćanskom duhu u današnje vrijeme, te od njega napraviti čovjeka . Očevi su se složili da najveća pomoć majkama u njihovom poslanju je da im ponekad preuzmu djecu te im omoguće trenutak slobodnog vremena od svih obaveza.
Sam materijal se sastoji od deset kateheza sa zanimljivim temama, smjernicama za ispit savjesti majki , te molitvom majke koja se je meni osobito svidjela i uz koju smo završili ovaj susret, te se uz dogovor o idućem susretu počastili kolačima koje su naše vrijedne majke pripremile da se počastimo.
Na kraju vam prenosim dio uvodne poruke biskupa dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića koje smo pročitali doma:
Naposljetku, dok se pripremamo za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji koji će se 15. i 16. rujna 2018. godine održati u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu, želim vama, ženama i majkama, odati priznanje i iskazati zahvalnost za sve ono što ste učinile i činite u obitelji, Crkvi i društvu, kao supruge i majke, sestre i kćeri, nevjeste i svekrve, bake i unuke, po različitim zanimanjima koja obavljate, ali i kao redovnice koje su posvetile svoje živote služenju Bogu i bližnjima. Ovdje vam osobito želim zahvaliti na vašem majčinstvu, toj vašoj nezamjenjivoj ulozi. Hvala vam na otvorenosti životu i što čuvate savez sa životom, darujući svoja tijela da budu prva kolijevka djeci što ih donosite na svijet, usprkos katkad obeshrabrujućim teškoćama i problemima. Hvala vam na hrabrosti i požrtvovnosti, te što ne odustaje pred preprekama odgoja djece, nego se s njima suočavate hvatajući se u koštac s izazovima i često pogubnim utjecajima medija i društva. Zajedno s papom Franjom želim vas potaknuti da ne dopustite da vam išta oduzme duboku radost majčinstva (usp. Amoris latetitia, 171). Trudite se zadržati radostan zanos usred briga i problema, moleći Gospodina da u vama sačuva radost kako biste ju mogli prenijeti svojoj djeci i biti prenositelji Radosne vijesti budućim naraštajima. I Crkva kao majka želi vam biti blizu i pružiti vam potrebnu pomoć i potporu. Na tom tragu predajemo vam i ovaj katehetski materijal koji je priređen s ciljem da vas osnaži u odgovornom ispunjavanju svojega majčinskog poslanja u obitelji, Crkvi i društvu. Bog vas blagoslovio i bio vam nagrada već za života! Neka vam pred očima uvijek bude primjer Blažene Djevice Marije, sv. Marije Magdalene i drugih svetih žena. One neka vas prate svojim zagovorom! A Blažena Djevica Marija neka vam bude posrednica svih potrebnih milosti za ispunjenje vašega majčinskog poslanja u biološkom i duhovnom smislu, kako u vašim majčinskim srcima nikada ne bi uzmanjkalo vjere, nade i ljubavi!

Župno hodočašće u Ludbreg – subota 2. rujna 2017.

Dva autobusa hodočasnika uputilo se zajedno sa svojim novim župnikom i gvardijanom fra Marko Pustišekom u Ludbreg u Svetište Predragocjene Krvi Kristove u sklopu vjerskog događanja „10 dana ludbreške Svete nedjelje“.
„Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine“ (Ps 89,16) Tim riječima pozdravio nas je u Zavjetnoj kapeli Svetišta Predragocjene Krvi Kristove župnik- domaćin mons. Josip Đurkan.
Mi smo taj narod koji potaknut Duhom Svetim slavi Krv Kristovu. Krv je život, pobjeda nad smrću, kugom, zlom. Prva je i subota u mjesecu posvećena Bezgrješnom Srcu Marijinom, Marija nas potiče i vodi svome Sinu da primajući Presveto Tijelo i Krv njenog Sina u Hostiji spasimo sebe, svoje obitelji, domovinu i cijeli svijet, Isus je jedini spasitelj svijeta.
U Svetištu u Ludbregu danas je „Sveta subota“, došli su brojni hodočasnici iz Mađarske, Slovenije, Austrije i Hrvatske.
Mogli smo se ispovijedati u cintoru župne crkve, a u devet sati u Zavjetnoj kapeli sudjelovali smo na Svetoj misi koja se slavila na mađarskom i slovenskom jeziku, predvodili su mons. Peter Štumpf i vlč. Pišta Marton iz Serdahela. Nakon Sv. Mise vlč. Zlatko Koren vodio je molitveni program do dolaska procesije iz župne crkve sa pokaznicom u kojoj je Predragocjena Krv Kristova.
Glavnu sv. Misu Poldanicu predmolio je biskup Štumpf sa biskupom domaćinom Josipom Mrzljakom i mnogobrojnim svećenicima koji su došli sa svojim hodočasnicima. Osim ludbreškog župnika, vjernike je pozdravio i ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić i mons. Josip Mrzljak.
U propovijedi mons. Peter Štumpf , biskup Murske Sobote, govorio je o važnosti štovanja Krvi Kristove, o životu i vjeri blaženog A. Stepinca te važnosti dobrosusjedskih odnosa dvaju kršćanskih naroda koje žele posvađati razni bezbožni političari. „Dobar susjed vrijedi više od sve rodbine“, rekao je mons. Štumpf te pozvao vjernike na Susret hrvatskih i slovenskih katolika koji će se održati 14. Listopada 2017. godine Stičnoj u Sloveniji. To je šesti takav susret, a peti je bio u Ludbregu 6. rujna 2014. godine. Bit će to završetak i vrhunac obilježavanja 100-te godine ukazanja Majke Božje u Fatimi pod gestom „Zajedno živjeti Marijin poziv“. Poziv je to na molitvu za dobro hrvatskog i slovenskog naroda, na mirno rješavanje poteškoća i nesuglasja i nastavak bogate tradicije hodočašća hrvatskog i slovenskog naroda. Slovenski narod rado je hodočastio na Mariju Bistricu, a hrvatski vjernici na Ptujsku Goru.
Nakon misnog slavlja molilo se pred Presvetim za poginule hrvatske branitelje, za mladež, za domovinu i osobne nakane, zatim se molio Križni put i bio je blagoslov s Presvetim.
Krenuli smo prema autobusima, gdje smo na povratku radosno klicali Gospodinu moleći krunicu i pjevajući Marijanske pjesme. Obradovali smo se i obilnoj kiši nakon dugog sušnog razdoblja.
Nosimo u srcima radost svojim bližnjima, lijepe uspomene i snagu da s ljubavlju prihvaćamo svakodnevne križeve života.
Nada Bogi

Antunovo 2017.

Od ranog jutra vjernici i hodočasnici hrlili su u crkvu i sudjelovali na prvoj sv. Misi u šest sati, obilazili oko oltara, dali „Boga moliti“ za sreću, zdravlje, blagoslov, dali moliti proštenjske sv. Mise, kupovali nabožne predmete, palili svijeće i molili zagovor Sveca za svoje potrebe. Tako je bilo tijekom cijelog dana, na sv. Misama u 7,8,9 sati, na Misi Poldanici koju je predmolio biskup bjelovarsko-križevački mons. dr. Vjekoslav Huzjak, zatim na sv. Misi u 16 sati sa blagoslovom djece i ljiljana i sv. Misi sa procesijom u 18 sati. Tijekom cijeloga dana svećenici su bili na raspolaganju vjernicima za sakrament ispovijedi.
Biskup mons. dr. Vjekoslav Huzjak radosnog srca pozdravio je sve prisutne i čestitao imendan gvardijanu i župniku samostana fra Toniju Vučemiloviću koji je našao ideal svog kršćanskog života u sv. Antunu, u Kristu.
Iz propovijedi:
Sv. Antun od malih nogu odgajan je kršćanskom duhu, ponio je Riječ Evanđelja gledajući najbliže u kući i brzo je sazrio do odluke života da Mudrost od Boga cijeni više od svega, više od zlata, srebra, ljepote. S tom Mudrošću čovjek sve dobiva, ta Mudrost vodi čovjeka da zna razlikovati što mu je potrebno, što mu koristi, što ga približava Bogu i odbacivati ovozemaljsku mudrost koja vodi u samoću i propast. Može li današnji čovjek živjeti poput sv. Antuna za Boga i po Božjem? Svatko može stati pred Boga i reći:“Ja sam tvoj!“, a sa Njegovom Mudrošću sve dolazi, lakše s rješavaju problemi, lakše se donose odluke. U ovom svijetu i mi možemo živjeti pravim kršćanskim životom, možemo biti svjedoci.
Sv. Antun dobio je milost, njegov zagovor neka nam bude nadahnuće, njegov život uzor, neka nas prati u našem životu.

Nada Bogi

Katehetski susret obitelji Bjelovarskog dekanata

U ponedjeljak 08.05.2017. održan je redovan mjesečni susret obitelji Bjelovarskog dekanata. Tema današnjeg susreta je bila šesta kateheza po redu, pod nazivom : Duhovno očinstvo iz priručnika: Izazov očinstva. Priručnik je nastao u sklopu Drugog ciklusa obiteljskog pastorala Crkve u Hrvatskoj od 2016. do 2018. godine i posvećen je temi Očinstvo i majčinstvo- dva lica roditeljskog poslanja . Kako se nalazimo u Godini očeva, ovaj priručnik je posvećen očevima, kako bi osvijetlio očinsko poslanje i probudio svijest o odgovornosti koju očinsko poslanje donosi.
Susret smo započeli molitvom zahvale našem nebeskom Ocu i krenuli sa obradom šeste kateheze. Duhovno očinstvo ima temelj u stavu zahvalnosti nebeskom Ocu. Dakle ako otac jedne obitelji sa zahvalnošću i strahopoštovanjem uzdiže pogled spram nebeskog Oca kao izvora očinstva te prigiba koljena pred njim, svjedoči da postoji netko veći od njega u koga se može pouzdati. Otac je glava obitelji, simbol autoriteta, uzor i primjer svojoj djeci te glavni oslonac svojoj supruzi i kada on kao takav u svoj svojoj snazi klekne pred Gospodinom i otvorenih ruku moli za svoju obitelj i zahvaljuje Bogu na svemu što mu pruža, time najbolje pred svima svjedoči svoju vjeru i pokazuje svojoj djeci svojim primjerom ispravan put. Nakon čitanja 1 Sam 3, 1-10 istaknuli smo izuzetnu važnost svake osobe da se posveti Božjoj službi. Bog poziva, a čovjek odlučuje o ravnodušnosti ili odazivu. Zato je svećenička služba također služba očinstva. Kroz brižnost o crkvenoj zajednici i poticanje duhovnog rasta zajednice dolazimo do zaključka kako je služba duhovnog oca zapravo očinska služba nama vjernicima crkve. Služba duhovnog oca počiva dakle na Kristovom pozivu koji je usmjeren na služenje drugima. Kao što otac služi svojoj obitelji , tako i duhovni otac služi drugima, prvenstveno svojoj duhovnoj obitelji, tj. župnoj zajednici, a zatim i svim ostalim ljudima. Konačno i duhovno i biološko očinstvo nalaze se zajedno u jednoj rečenici – služiti Bogu i čovjeku.
Nakon što smo zahvalili Gospodinu na ovom susretu i svim darovima izmolili smo završnu molitvu kojom smo zaključili ovaj susret.
Neizmjerno smo bili sretni, jer uz naše drage voditelje Kristinu i Željka Manjkas, te vlč Krešimira na večerašnjem susretu nakon dugo vremena opet su nam se pridružili i naši dragi stari voditelji Marijanka i Tomo Globan. Od srca im zahvaljujemo što su nam se pridružili i obogatili svojim prisustvom naš susret.

Alica Stančin

Sveto Trodnevlje

Svetom Misom Večere Gospodnje na Veliki četvrtak započeli smo Sveto Trodnevlje koje završava na najvažniji kršćanski blagdan, Uskrs, na Večernjoj Euharistiji.
Veliki Četvrtak: Ulazimo u sveto Vazmeno Trodnevlje, u misno otajstvo u kojem se ostvaruje Isusovo obećanje:“Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ ( Mt 28, 20). Sveto Misno slavlje predmolio je gvardijan i župnik fra Tonio Vučemilović, a suslavili su fra Albin Novak i fra Rikard Patafta.
Na Veliki četvrtak Isus je sa svojim učenicima posljednji put proslavio Pashu i ustanovio Svetu Euharistiju. Ostavio nam je samoga sebe u prilikama kruha i vina. Isus je svojim učenicima oprao noge kao znak poniznosti, jer nije došao da bude služen nego da služi i svoj život dadne kao otkupninu za mnoge. Fra Tonio večeras je oprao noge „dvanaestorici apostola“. U homiliji govorio je da postanemo kao djeca, gledajte djecu i naučite se od njih primiti dar. Djeca se vesele daru, otvoreni su daru. Na Posljednjoj Večeri Isus nam je dao najveći dar, dao nam je samoga sebe iz ljubavi pod prilikama kruha i vina. Oprao je noge svojim učenicima, On naš Gospodin obavlja poslove sluge, Gospodar se ostvaruje služenjem. Dopuštajući da Isus učenicima opere noge i primajući dar pod prilikama kruha i vina učenici se preobražavaju u Onoga koga su primili. U suprotnom, događa se izdaja. Izdajnik je za stolom sa Isusom, fizički blizu, ali je daleko svojim srcem, mislima i planovima. Isus zna što se dešava sa Judom i poznata mu je opakost njegova srca, ali ga ne izbacuje, ne uskraćuje mu ništa i upravo to Judino srce slika je kršćanskog srca zatvorenog za dar. Zatvoreno srce svaki znak ljubavi pretvori u prazni običaj i nedjelotvorni obred. Primajući dar ljubavi dobivamo snagu za poziv služenja jedni drugima.
Utihnula su zvona, a nakon Euharistije fra Tonio predmolio je Getsemansku uru klanjanja. Crkva je bila otvorena do 22 sata.

Veliki petak:
U 10 sati u samostanskom parku molio se Križni put, Krist je položen u grob. Na oltaru nema oltarnika, svetohranište je prazno, sve je tako tužno, nema Euharistije. U 15 sati molila se devetnica Božjem milosrđu. Nekolicina mladih iz Župe sudjelovala je na planinarskom križnom putu i prohodali su 47 km Isusu za ljubav. Došli su na večernje obrede fizički iscrpljeni, lica crvenog i opečenog od sunca, ali u duši sretni što su se na današnji dan sjedinili sa Isusovim patnjama.
Na obredima Velikog petka ulazi se u crkvu u procesiji, svećenici fra Tonio, fra Albin i fra Rikard, klanjaju se ispred oltara, vjernici u tišini obavljaju pokajnički čin, a nakon misnih čitanja pjeva se Muka Isusova po Ivanu. Fra Tonio sveopćom molitvom zaziva blagoslov za sve ljude. Nakon otkrivanja križa vjernici prilaze križu, ljube ga i klanjaju se. Zahvaljuju Isusu za sve što je pretrpio za naše otkupljenje. Župni zbor potiho pjeva „Puče moj“.
U kratkoj homiliji fra Tonio govorio je o Muci Gospodinovoj i našem stalnom pitanju, zar Bog nije mogao naći neki drugi put da spasi čovječanstvo nego je žrtvovao svoga jedinorođenog Sina kojeg prorok Izaija ( 53, 3-5) opisuje kao patnika: „Prezren bješe, odbačen od ljudi, 
čovjek boli, vičan patnjama,
od kog svatko lice otklanja, 
prezren bješe, odvrgnut. 
A on je naše bolesti ponio, 
naše je boli na se uzeo,
dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. 
Za naše grijehe probodoše njega, 
za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna - radi našeg mira, 
njegove nas rane iscijeliše.“
Otajstvo Isusovog Križa i naših križeva možemo tek u ljubavi nazrijeti, teško je shvatiti smisao Božjeg pripuštanja i dopuštanja boli i patnje, svako novo pitanje rađa novo pitanje, a odgovora nema. Tek krik boli koji se razlijeva prostorom i svemirom. Danas se duboko klanjamo Otajstvu Kristova križa, poklonimo se s dubokim poštovanjem i ljubavlju. Molimo za ljubav i ustrajnost s kojom ćemo iznijeti svoj križ dok je Božja volja. Dionici slave bit će oni koji ustraju na tom putu, neka nas ovo Otajstvo Kristova Križa ohrabri.
Velika subota:
Dan je Kristova počinka u grobu, dan tišine i molitve. Tokom dana vjernici posjećuju posebno uređen Isusov grob.
Obredi Uskrsnog bdijenja počeli su u 20 sati službom svjetla. Ugašena su sva svjetla. Vjernici su se okupili oko ognja kojeg je blagoslovio fra Tonio, tim je plamenom upalio uskrsnu svijeću koja simbolizira samog Isusa Krista. Svećenik je na svijeću od prirodnog voska stavio simbole riječima Krist jučer i danas, alfa i omega, početak i svršetak, njegova su vremena i vječnosti, njemu slava i vlast po sve vijeke vječnosti. Po svetim ranama Kristovim, slavnim, čuvao nas i sačuvao nas Krist Gospodin. Svjetlo slavno uskrslog Krista raspršio nam tmine pameti i srca.
U ovoj svetoj noći Gospodin je prešao iz smrti u život. U procesiji upaljena uskrsna svijeća unosi se u crkvu, a vjernici na njoj pale svoje svijeće. Božji narod ide zemljom obasjan Kristovom svjetlošću. Fra Tonio molio je hvalospjev uskrsnoj svijeći. „…Uistinu je dostojno i pravedno nevidljivom Bogu Ocu svemogućem i Sinu njegovu jedinorođenomu Gospodinu našemu Isusu Kristu 
svim zanosom srca i duše i službom svega glasa slavu pjevati. On je za nas vječnome Ocu Adamov dug isplatio i zadužnicu stare krivice izbrisao svetom krvlju .
Ovo su naime vazmeni blagdani u kojima se onaj pravi Jaganjac kolje, 
čijom se krvlju posvećuju pragovi vjernika. Molimo te, dakle, Gospodine, da ova svijeće posvećena na čast tvoga imena neoslabljena ostane, 
da razgoni tamu ove noći. 
I primljena na ugodni miris svijetlima nebeskim neka se pridruži! 
Plamen njezin jutarnja zatekla Danica! 
Danica, koja ne zna zalaza, a to je Krist Uskrsli, povratnik od mrtvih, 
koji svijetli svakom čovjeku te živi i kraljuje u vijeke vjekova…“ Više puta se ponavlja „ovo je noć“, ovo je posebna noć, najvažnija noć u godini kada je Krist raskinuo okove smrti i ustao kao pobjednik.
Mole se misna čitanja, promatramo kako je Bog spašavao svoj odabrani narod kroz povijest i u punini vremena poslao Spasitelja. Zatim su se oglasila sva zvona i zapjevalo se aleluja, aleluja što na grčkom znači radujte se, Evanđelje je radosna vijest. U propovijedi fra Tonio pozvao je vjernike da se raduju, radujmo se jer sve ono što naše oči vide, ovo zemaljsko nije jedino i nije vječno, kršćanin nikako ne smije biti ojađen životom, ne bi smjeli biti ti koji nariču i kukaju nad ovim životom, stalno se žalimo na zdravlje, na posao, nezaposlenost, sve je skupo, ljudi su zlobni, budućnost je neizvjesna i ovisi o pojedincima. Nama je do onog nevidljivog, to je naša nada. Pozvani smo vjerom prihvatiti Kristovo uskrsnuće i tom Alelujom ispuniti svoj život, svima nam treba radosnih svjedoka, radujmo se sada i kroza svu vječnost.
Blagoslovljena je i voda, znak i izvor života, krštenjem smo uvedeni u zajednicu vjernika. Obnovili smo krsna obećanja. Blagoslovljena je i hrana.
Naši fratri uputili su vjernicima uskrsnu čestitku koju je pročitao fra Riki:“U ime vaših duhovnih pastira župe sv. Antuna svim vjernicima naše crkve i župe od srca čestitam sretan i blagoslovljen Uskrs. Neka vam Kristovo uskrsnuće bude trajni izvor kršćanske hrabrosti i nepokolebljive nade. Kak bi mi to kajkavci rekli:“ Sretan vuzem vam želim denes i zutra zvuna iznutra furt i navek!“
Idimo stazama naših pradjedova za koje pjesma kaže:“ Dedeki su naši stari znali samo dobre stvari – crkvica im bila za dušu a klijet za tijelo.“ Stoga kad dođete kući, otvorite vaše košare članovima obitelji da se okrijepe blagoslovljenim jelom i pićem pa da zadobiju dobro međimursko srce, slavonsku širinu, zagorsko veselje i na kraju mognu reći:“Ja sam onaj stari borac, upamtite Bilogorac.“

Uskrs
Svete Mise služile su se u 6,7,9, 10.30 i 18 sati. Hrana se blagoslovila u na Sv. Misama u 6, 7 i 9 sati.
Danas crkva pjeva, viče:“Isus je uskrsnuo“. Apostoli su u strahu, sakrivaju se, tužni su, učitelj je ubijen, to je poraz. Današnji blagdan govori o pobjedi, Božjoj, Kristovoj pobjedi i porazu, našem porazu, čovječjem porazu. Čovjek se osjeća jak pred Bogom, želi Boga pobijediti, a slab je pred onim što je zlo, što je grijeh, tu je bespomoćan. Sva ona silna razjarena svjetina, Pilat, Kajfa, Ana, napokon su mirno spavali, ubili su Boga koji im je smetao. Sebe su smatrali pobjednicima, a ima li veće tragedije od pobjede nad Bogom, istjerati Boga iz svoje okoline i svoga života. Trenutna pobjeda a vječni poraz. Isus dolazi apostolima, kaže:“Mir vama“, oni su osjetili ljubav plemenitog pobjednika i mogli su naviještati Krista raspetoga i uskrsnuloga. Samo nas Božja ljubav može učiniti jakim pred ovim svijetom, čovjek ne može sam pobijediti grijeh, ali može s Kristom. Naša je pobjeda u predanosti Bogu, da se prepustimo njegovom vodstvu i njegovom Duhu. Bit ćemo pobjednici ako dopustimo da nas Bog pobjedi.
Nada Bogi