ISPOVIJED

Sakramenti pokazuju da je naravni ljudski život slika Božjeg života u nama. Osjećati grijeh i krivnju, tražiti oproštenje, iskusiti pomirenje, doživjeti oslobođenje normalno je za svakog čovjeka. Svaki čovjek sklon je grijehu i svakome je potrebno oproštenje. Po sakramentu pomirenja opraštaju nam se grijesi, liječi se duša, ostvaruje se pomirenje s Bogom i Crkvom (tj. s braćom i sestrama u Kristu). Doživljavaju se mir i radost. Vlast opraštanja grijeha imaju biskupi i svećenici u ime Božje. Svećenik nam daje odrješenje riječima: Bog milosrdni Otac pomirio je sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svoga Sina i izlio Duha Svetoga na otpuštenje grijeha. Neka ti po služenju Crkve on udijeli oproštenje i mir. I ja te odrješujem od grijeha tvojih. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Ispit savjesti prema blaženstvima (Mt 5,1-12)

Blago siromasima duhom…
Siromašan duhom jest onaj, tko se ne uzdiže, tko se ne oholi, tko ne drži da sve ovisi o njemu, nego o Bogu. Sve što jest i sve što ima, dolazi mu od Boga.
– Držim li se jednostavno i prirodno prema drugima?
– Jesam li preponosan na se i na ono što imam, što znam? Taština, utvaranje, uobraženost, ispraznost, prevelika privezanost za sve što je prolazno, neumjerena ambicija, častohleplje…
– Želim li uvijek imati isključivo pravo, uvijek imati zadnju riječ?
– Prihvaćam li savjete i upozorenja?
– Srdim li se, prkosim?
– Volim li se pokazivati superiornijim od drugih, bolji od drugih?
– Ponašam li se i govorim drzovito ili oholo?
– Prezirem li druge?
– Jesam li zavidan?
– Uzimljem li za se sve što je najljepše ili najbolje?
– Jesam li rasipan s novcem, sa hranom?
– Imam li plemenitosti? Darežljivosti?
– Jesam li spreman pozajmiti svoje stvari?
– Jesam li poštivao tuđe stvari?

* * *

Blago ožalošćenima…
– Jesam li prihvaćao sve što dolazi od Boga kao: gubitak, neuspjeh, bolest, kušnju, nezgodu?
– Jesam li mrmljao protiv Boga?
– Jesam li pokazivao manjak nade? Očaj, malodušnost?
– Jesam li mislio, da mi se treba osloniti na Boga u časovima napasti?

* * *

Blago milosrdnima…
– Jesam li opraštao uvrede?
– Jesam li odbijao oprostiti?
– Zaokupi li me mržnja, antipatija ili osve¬tljivost?
– Jesam li podržavao želju za osvetom?
– Jesam li svadljiv?
– Jesam li koga proklinjao?
– Jesam li odan drugima, požrtvovan pre¬ma drugima?
– Jesam li nastojao razumjeti druge, pod¬nositi druge, učiniti im uslugu, pomagati im?

* * *

Blago onima, koji su čista srca…
– Čistoća najprije znači čestitost duše.
– Jesam li iskren, prostodušan, čist?
– Služim li se lažima? Bilo da nešto sakri¬jem ili da se pokažem dobrim?
– Jesam li zatajivao koji grijeh u Ispovijedi?
– Jesam li poštivao druge?
– Jesam li poštivao tuđi dobar glas, tuđi ugled? Jesam li se, služio ogovaranjem, kleveta-njem, nepromišljenim sudovima?
– Jesam li kritizirao, pretresao nekoga od¬sutnoga?
– Jesam li podržavao rđavu ćud, zlo miš¬ljenje?
– Jesam li uvijek radio po savjesti?
– Jesam li se brinuo za izgradnju svoje savjesti?
– Jesam li nastojao uvijek ispuniti dužnost svog staleža?
– Jesam li bio lijen? Gubljenje vremena, prekidanje započetog posla…?
– Jesam li griješio manjkom poštovanja prema svojim roditeljima i starijima?
– Jesam li ih slušao?
– Jesam li zloupotrebljavao pouzdanje, koje mi je iskazivano?
– Ljubim li roditelje?
– Jesam li nastojao pomagati svojim rodi¬teljima, pridonositi njihovoj sreći?
– Kakvo je moje vladanje u obitelji, u zajednici, u društvu? Grubost, neuljudnost, lako-umnost, sebičnost…
– Nastojim li učiniti uslugu?
– Jesam li podržavao rđave misli protiv čistoće?
– Jesam li griješio protiv čistoće riječima, čitanjem nevaljalih knjiga i časopisa, gledajući prljave filmove, činima, nečednim ponašanjem, vla¬danjem?
– Jesam li bio povod, uzrok grijeha? Šireći kakvu pokvarenu knjigu, nepristojnim, sabla-žnjivim razgovorima?
– Jesam li poštivao svoje tijelo?
– Jesam li poštivao tijelo drugih osoba?

***

Blago mirotvorcima…
– Jesam li koga ubio?
– Jesam li bio uzrok sablazni?
– Jesam li bio direktni ili indirektni uzrok gubitka vjere?
– Jesam li poželio smrt drugome?
– Jesam li krao?
– Jesam li želio dobro drugome?
– Jesam li varao?
– Jesam li davao opak, zao savjet?
– Jesam li bio uzrok sablažnjivog primjera?
– Jesam li nastojao učiniti druge sretnima?
– Jesam li pomagao onima, koji su bili u nevolji?
– Jesam li pomagao slogu?
– Jesam li pridonosio svoj udio za slogu?
– Jesam li bio uzrok nesloge, smutnje, ne¬mira?

* * *

Blago progonjenima…
Blago vama, kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite: Velika je vaša plaća na nebesima.
– Jesam li se bojao pokazati da sam krš¬ćanin? U školi, u svom naselju, u svojoj obitelji, pred prijateljima…
– Jesam li nemaran, mlakonja, mlitavac?
– Da izbjegnem podrugivanju, jesam li tako nisko pao i govorio zlo o Bogu, o Crkvi, o vjeri, o svećenicima?
– Jesam li cijenio riječi i tumačenja, što sam ih čuo, kad sam išao na Misu?
– Jesam li zanemarivao vjerske stvari iz ljudskog obzira, kad su drugi govorili protiv i ušutkavali me?
– Jesam li crvenio stideći se Krista, Crkve, vjere?
– Kakvo svjedočanstvo dajem u svojoj oko¬lini? Možda dajem primjer nemarna i hladna kršćanina?
– Jesam li odbijao zbog ljudskog obzira ili zbog straha reći što mislim u raspravama i raz¬govorima o Bogu, o Crkvi, o svećenicima, o krš¬ćanskom moralu?
– Stidim li se možda nositi križić, medalji¬cu, ili oznake katoličkog pokreta kome pripadam?