LITURGIJSKA SKUPINA U ŽUPI  SVETOG ANTUNA PADOVANSKOGA U BJELOVARU

Sredinom rujna 2016. godine dekretom prvoga biskupa Bjelovarsko-križevačke biskupije, mons. dr. Vjekoslava Huzjaka, potvrđeno je Župno pastoralno vijeće Župe svetoga Antuna Padovanskoga u Bjelovaru.

Središnji dio spomenutoga dekreta čini i biskupova želja i molba da rad Vijeća „resi zajedničko zalaganje za dobro Crkve, otvorenost evanđeoskom duhu, potpuno prihvaćanje nauka i discipline Crkve, neprestano nastojanje oko rasta u crkvenom i misionarskom duhu, te suradnja i sudjelovanje svih župljana u aktivnostima župne zajednice, tako da nova evangelizacija, socijalni nauk i briga za najugroženije članove zajednice, na koju nas je neumorno pozivao sveti papa Ivan Pavao II. i nastavlja pozivati sadašnji papa Franjo, što više prožima naš život i djelovanje.“

Nasljedujući misao biskupa Huzjaka, već na prvoj, konstituirajućoj, sjednici ovoga Vijeća, gvardijan samostana i župnik naše Župe, pater fra Tonio Vučemilović, izložio nam je svoju želju za utemeljenjem liturgijske skupine koja bi imala ulogu i zadaću: okupiti u svoje zajedništvo jezgru postojećih i prigrliti nove zainteresirane čitače koji bi svojim časnim sudjelovanjem doprinosili dostojanstvu i afirmaciji liturgijskoga čina na nedjeljnim euharistijskim slavljima te ostalim blagdanima i svetkovinama.

Ovako oblikovana, hvale vrijedna inicijativa, prihvaćena je bez ikakve sumnje s jasno izraženom sviješću kako je liturgijsko slavlje „djelotvorna povijest spasenja, ali ujedno i povijest spasenja na djelu (in actu). Božja riječ u liturgijskome slavljenju prelazi od pisma do Pisma, od govorenja i riječi do Riječi.“( ŠAŠKO, Ivan: Liturgijski čitač – u službi‘transupstancijacije’ riječi; u: Živo vrelo, god. XXII (2005), br. 1, str. 7-10.)

Jasno izraženoga stava kako je služba čitača ili lektora u bogoslužju od posebne važnosti, naša se skupina okuplja svakoga tjedna nakon večernje svete Mise te euharistijskoga klanjanja četvrtkom. Taj je polusatni susret protkan molitvom te upoznavanjm s naravi i osnovnim zakonitostima Biblije, odnosno književnih vrsta i oblika iz kojih nam dolaze ulomci uređeni za misna čitanja.

Svi vi, koji sada možda osjećate poticaj na iskorak prema pristupanju službi čitača trebate znati kako se ne radi samo o tome da netko lijepo čita, već da se Božjoj riječi pristupa iz vjere i dubokoga poštovanja. Čitač je navjestitelj Božje riječi, Radosne vijesti, glasonoša koji prenosi Božje misli. Nije riječ samo o nekome tko dobro čita, već o nekome tko čita na liturgijski način, a to znači biti uronjen u Riječ, biti prožet vjerom i odgovornošću za riječ. Uz tehničku i govorničku pripravljenost potrebno je razmatranje i poznavanje konteksta liturgijskoga slavlja. (Usp. ŠKUNCA, Bernardin: Bogoslužje u župnoj zajednici, Hrvatski institut za liturgijski pastoral, Zadar, 1997.)

Namjera je da dinamika rada i života unutar ove liturgijske skupine i u predstojećim vremenima, poput lakmus papira, ocrtava i cjelinu života same Župe. Stoga su uvijek dobrodošli i novi kandidati koji će se odvažiti prvenstveno na osnaživanje koinonije, na osmišljavanje i promociju dijakonije te obogaćivanje liturgije.

Mario Svatoš, vjeroučitelj

 

Slike