DOGODILO SE...
Druga tri dana Devetnice - 7., 8. i 9. lipanj 2016.

Iz Svetišta Majke Božje Trsatske  došao nam je fra Ferdinand Plantek , predmolitelj i propovjednik na Pobožnostima sv. Antunu. Mladi fratar  studij franjevačke pobožnosti završio je na sveučilištu Antoniana u Rimu, nosi krsno ime sv. Antuna (Ferdinand) i ponosan je što pripada obitelji franjevaca čiji je i najpopularniji svetac svijeta kojeg štuju narodi svih velikih vjera,i katolici i pravoslavni i muslimani. Crkva ima mnogo svetaca ali niti jedan se toliko ne časti. Vjernici malo znaju o svecu, ali mu se najviše mole jer preko njegovog zagovora zadobiju najviše milosti i uslišanja u nevoljama i potrebama. Nakon trodnevnice putujući propovjednik odlazi na duhovnu obnovu u Župu sv. Antuna Padovanskoga u Čakovec – Jug.

Misli iz propovijedi

Kad je stupio u samostan 1220. godine krsno ime Ferdinando promijenio je u ime Antun iz poštovanja prema  Antunu pustinjaku koji mu je bio uzor. Živio je u brdima, u osami, radio obične kućanske poslove i bio sretan, sreća koja se temelji na ljubavi Božjoj, a ne na ljudskom priznanju i slavi. Kada je Bog htio, pozvao ga je da propovijeda Božju Riječ i proslavio ga je brojnim čudesima, obraćenjima krivovjeraca, ozdravljenjima i dr. Sv. Antun nije govorio ništa novoga, njegova zbirka propovijedi slabo se čita i prodaje, ali da dođe propovijedati došlo bi pola Bjelovara na sv. Misu. Zašto su ga ljudi voljeti slušati? Jer je živio svim srcem ono što je  propovijedao, događala su se brojna ozdravljenja, ljudi su osjetili Božju veličinu i snagu i mnogi su nastavili moralnije živjeti svoj život. U Riminiju, bezbožnom gradu ljudi ga nisu htjeli slušati, sv. Antun propovijedao je ribama koje su se ponašale kao razumna bića. Nakon toga  cijeli grad se obratio. Poznato je čudo s mazgom koja nije tri dana ništa jela, a kada su pred nju stavili  posvećenu Hostiju i sijeno, nerazumna životinja nije nagonski požurila za hranom već je kleknula na prve noge i poklonila se stvoritelju u Hostiji.

U liturgijskom čitanju Bog govori da je svatko od nas sol zemlje i svjetlost svijeta. Sol daje okus hrani, čuva hranu da se ne pokvari, malo soli je dovoljno da hrana ima bolji okus. Živimo okruženi nevjernicima. Sv. Ilija iz današnjih liturgijskih čitanja primjer je kako ostati čvrst. Bio je jedini prorok u zemlji okružen sa 45O krivih proroka koje je podržavala kraljica Izebela. Bog je po njemu učinio čudo i narod se okrenuo od krivih vođa i proroka. Isusu su prigovarali da se druži sa carinicima i grješnicima, a on ih je ozdravljao. U takvom društvu ili ojačamo u vjeri ili i nas zlo zahvati. Ako smo slabi moramo se čuvati lošeg društva.

U duhu je moguće biti stalno s Bogom u molitvi, ako mislimo o Bogu, usmenom molitvom, strelovitim molitvama i   manualnim molitvama tj. radom, rad se smatra molitvom ako je u skladu sa Božjom voljom. Neki puno znaju o vjeri, puno čitaju ali to su samo prazne riječi jer riječ mora biti posvjedočena životom i radom.

Važno je čitanje Božje Riječi, ali ne treba se obeshrabriti ako sve ne razumijemo. To se može  ovako objasniti: teče rijeka sa puno pitke vode, žedan sam, uzet ću čašu i popiti dvije, tri čaše vode. Utažio sam žeđ, a nisam morao popiti cijelu rijeku. Tako je i sa Sv. Pismom. Svaki puta malo čujemo da utažimo žeđ, dobijemo milost u srcu i živimo od onoga što nam Božja Riječ daje. Sv. Antun znao je cijelo Sveto Pismo napamet, rekao je da se u Bibliji nalazi najveće spoznanje koje uči ljubiti Boga, a mrziti grijeh. Jedino što smijemo mrziti je grijeh, brata čovjeka nikada. Ako popiješ otrov grijeha ono će zaraziti cijelo tijelo i duhovno ćeš umrijeti, protuotrov je ispovijed, izliječit ćeš se.

Liturgijska čitanja pozivaju nas na pravednost prema Bogu, prema samome sebi, prema ljudima, prema svijetu i prema grijehu.

Neka nas sv. Antun potakne da živimo po Riječi Božjoj da bi ozbiljnije i revnije išli putem vjere i svetosti na koju smo pozvani.

Nada Bogi

<< Prethodna 1 2 3 ... 4 5 6 ... 121 122 123 Slijedeća >>

Impressum | Statistika